Drama mljekara u Bistrici: Porodica Lazić primorana da dijeli i prerađuje viškove mlijeka

Dok se na globalnom tržištu vode bitke velikih sila, ceh plaćaju domaći proizvođači. Na porodičnoj farmi Lazića u Bistrici kod Prijedora, dnevno se proizvede više od 600 litara mlijeka, ali su se suočili sa neočekivanom barijerom – otkupljivač je limitirao otkup na 500 litara. Ostatak? Borba za opstanak i protiv prosipanja truda.

“Dali smo neki dan tetki 100 litara mlijeka da usiri. Hranimo telad koja već imaju pet mjeseci. Grehota je prosipati, pa se supruga i majka danonoćno bore praveći sireve i namaze,” priča Daniel Lazić, opisujući svakodnevicu koja liči na trku s vremenom.

Sistemski problemi i "taktika odugovlačenja"

Lazić smatra da su mljekari žrtve šireg nemara institucija i globalnih potresa. On povlači paralelu sa borbom protiv otvaranja rudnika lignita u njihovom selu, tvrdeći da se i sada koristi ista strategija.

• Kupovina vremena: Sastanci se nižu, a konkretnih rješenja nema.
• Sezonski pritisak: Poljoprivrednici strahuju da će se rješenja odlagati do marta, kada radovi na njivama onemogućavaju proteste.
• Nelojalna konkurencija: Uvoz sumnjivih mliječnih proizvoda na bazi palminog ulja uništava domaću proizvodnju.

Kreditna omča oko vrata farmera

Iako porodica Lazić trenutno opstaje jer nisu opterećeni kreditima, Daniel upozorava da je situacija kod većine kolega alarmantna. Procjenjuje se da je čak 70 odsto farmera u velikim dugovima zbog investicija u modernizaciju i robote.

"Mnogi imaju rate i po 20.000 KM mjesečno. Farme su im pod hipotekom jer su vjerovali obećanjima o boljoj budućnosti. Sada im prijeti surova trijaža i stečaj," naglašava Lazić.

Razlika u podsticajima: Srpska vs Federacija BiH

Jedan od ključnih razloga za nezadovoljstvo su i neujednačeni podsticaji. Dok je u Republici Srpskoj podsticaj 28 feninga po litru mlijeka, u Federaciji BiH on iznosi 42 feninga. Ova razlika stavlja proizvođače iz RS u neravnopravan položaj na ionako poljuljanom tržištu.

Tri generacije na jednoj farmi

Farma u Bistrici nije samo biznis, to je život tri generacije. Od bake i djeda koji su postavili temelje, do Daniela, njegove supruge Nede i njihovo dvoje djece. Upravo je budućnost djece ono što najviše brine Laziće.

“Ne želim da djeci ostavim zemlju u kojoj im silnici otvaraju rudnike pod prozorom i primoravaju ih da prosipaju mlijeko. Najradije bih sve prodao, ali žao mi je roditelja koji su čitav život uložili u ovu farmu,” zaključuje Daniel.

Portal prijedorske.com nastaviće da prati borbu naših poljoprivrednika i apeluje na nadležne da hitno pronađu rješenje za mliječni sektor koji je na ivici kolapsa.